Nemo

Znao je za razmjere častohleplja, za potkupljivost, za visoke registre sujetnosti – no nije li nešto od toga mogao pripisati i sebi samome, naročito ukoliko bi zaboravio oprezno postupati sa sobom, kloniti se bučnih, improvizirano vedrih razgovora, nonšalantne ironije kakva imponira, obijesnog samoogledanja vlastita odraza na varljivoj i gipkoj površini vode, naginjući se ka dugim tišinama, koje nisu uvijek i ljekovite? ...

Nema sad smisla razmišljati o tome kako smo nekad davno izgledale, najmlađe profesorice u školi, ona francuskinja, ja fizičarka. Neke druge dvije osobe. Opet sam sjela na krevet. Skinula sam pidžamu, navukla trenirku. Sad sve mogu samo iz sjedećeg položaja. “Ajde, ajde, još si ti i dobra”, rekla sam si, ali nije me utješilo. Na izlasku iz sobe namjerno se nisam pogledala u ogledalu. ...

Svaki opus je niz bilježaka, naznaka djela koje nikada do kraja neće biti ostvareno, jer je sve što je mišljenje i stvaranje put bez kraja, stalno nastajanje svijeta duhova. Gotovo svaki pisac je sve svoje dugo, dok je mogao pisao, svoje dopunjavao, popravljao, sve dok sam sebi nije svoje rekao, sa svojim problemima na kraj izašao, sve u red doveo, pa to u tekst pretvorio, a onda, tek što pomisli da je svoje završio, opet, ponovo još nešto dopunio, dotjerao, preciznije artikulirao... ...

Krasne, divne su to riječi i za njima bi se sličnih moglo zavaljati unedogled. Ali ja im stajem nakraj jer me nešto već neko vrijeme muči sve više i više no što mi njihova ljepota prija: što ako mi, tko zna otkada (možda i od samoga početka), riječ mjesečina izgovaramo – krivo? Što ako pravi naglasak te riječi nije na njenom prvom, nego drugom slogu? Što ako je naša draga, meka, romantična mjȅsečina zapravo mjesèčina, gruba, tvrda i opora? ...

Dok su spisateljice i pisci uglavnom zabavljeni sobom i sopstvenim jadom (i jedom), uz po koji napad panike, učaureni u privatne perspektive i prilično pogubljeni, Jurić, tome nasuprot, priznaje da mu (ne)prilike otvaraju prostor za čitanje i pisanje, te se njegov govor zadržava u medijumu opštosti, on aktivno promišlja situaciju, ne daje joj, koliko je god to moguće, da ovlada njime, te sve svoje filozofsko umeće i obrazovanje, kao, naravno, i internet, korist kako bi, naprosto, mislio. ...

Još i više nego na proznoj fikciji, Zweigova svjetska slava temeljila se na njegovim eruditskim knjigama, hibridnom žanru koji spaja povijest i umjetničku prozu. U tim se knjigama Zweig dokazuje kao neobično vješt posrednik između često (za nespecijaliste) suhoparnih znanja kakva prikupljaju akademski učenjaci i obrazovanog čitateljstva koje želi na ugodan način upoznati pojedine iznimne osobe iz prošlosti i povrh toga razumjeti bit njihove iznimnosti uz pomoć misaona intelektualnog pisca. ...

Udruga Mali Nemo i Slavonski ogranak Hrvatskog društva pisaca pozivaju vas u poetry caffe Magis, na tribinu »Lajanje s Mjeseca«, na kojoj će gostovati Ivana Crnoja, osnivačica Udruge Pobjede i voditeljica osječkog Azila za pse, a koja će se održati 4. rujna (četvrtak), s početkom u 19 sati. Moderator tribine bit će pisac Ivan Zrinušić. ...

Biti zao, poslušan, dobar: / povremeno voljeti i / razumjeti / ljudskost / Jude.

Pristigavši u pustinju, Rikard Marasović je s ostalim dalmatinskim arhitektama prvo projektovao privremena naselja za 28.000 ljudi, šatorske gradove sa smještajima, kuhinjama, ambulantama, školom, crkvom, prostorima za priredbe itd. Dalmatinke i Zagoranke su tu u pustinji na svijet donosile novi život – preko osamsto beba je rođeno u Egiptu gdje dobiše imena poput Nil, Sinaj, Izvor, Sueska ili Sinajka. ...

Život u čekanju da se ti vratiš / dok se pretvaram da to i nije nešto / jer imam više nego ikad / i ubitačno sam samostojeća