Kauboji se dijele na dvije vrste: prvi su vam oni kauboji koji stalno nekud žure, i zapravo nisu do kraja kauboji, istovremeno su i više i manje od toga, npr. Ryan Adams. Ta vrsta ima bezbroj problema: kakva frizura, što obući, koga na sljedećem albumu obraditi, kako biti još više cool. Na koji način nakon dvostrukoga objaviti trostruki ili barem još jedan dvostruki album, a sve, naravno, u istoj sezoni tijekom koje ćete by the way, i producirati nekoliko 'otkrića'. To ne znači nužno kako se išta u percepciji tih autora promijenilo u odnosu na lanjsku hiperprodukciju, nego su to prije autori oboljeli od kolumbovskog otkrivalačkog sindroma, koji traži Indije iako non-stop otkriva Amerike! Ona druga vrsta dolazi nakon ovog bum-trasa: oni su vam više onako za ostajanje doma, nego za neko teško lutanje i vraćanje. Već su, naime, iz svog života izbacili ono lutalačko između, i kada ih skušate skoro da ih potpuno jasno možete vidjeti kako sjede na trijemu sa obaveznim podignutim nogama na stolu, ogradi ili kutiji za gitaru. Tu ulijeću Bellwether. Koji su vam baš takvi. Posljednja ploča kupljena sredinom sedamdesetih, a i to što su tada kupili snimio je par godina prije VIS Crosby, Stills, Nash & Young ili netko njima sličan, i to je okej, na svoj način. A da bi im se zgodio nekakav uspjeh idealno bi bilo kada bi ih otkrio nekakav Ryan Adams. Takvo bi otkriće potonjega zbunilo, jer, taman kad je pronašao novu frizuru, ovaj bi ga komad novootkrivene Amerike nagnao da se, ipak, drži one deset godina stare. I tako u nedogled! Taraba s trijemom nalazi se u Minneapolisu, i tamo u zrak podignute noge ni ovom se prigodom nisu spustile. Čemu, jel'te, žurba? Kud ste navrli? I tako će ta vaša Indija na koncu ispasti Amerika! Seremo vam se na mape! Bellwether su mali bend koji zna da je mali. Retro koji zna da ne donosi ništa novo. Rezultat: opuštena svirka na rubu ovlašnog 'logorska vatra i table sa slaninom' prebiranja po žicama koje nijednog trena ne atrofira, nego se gusti negdje po rubovima. Jedan od onih albuma kojima, zapravo, ne treba nikakvog komentara, i koji se za svoje male pomake u percepciji izbori sam, pisao ti o njima ili ne, hvalio ih ili se ograđivao pred ovolikom količinom nonšalancije. No oni zvuče kao ljudi koji su svjesni kako je život prekratak da bi radili bilo što od gomile stvari koja ih ne zanima, a ovu svoju vlastitu alt.country spiku vrte kao da žive na otoku. Koji su prethodno stvorili mjuzom.