Nemo

No zašto je takvo, ogoljelo, praiskonsko stanje moguće jedino meni i tebi? E pa zato što samo mene i tebe i ima. U svijetu postojimo samo ja i samo uvijek novi ti na kojeg u tom svijetu nailazim. Svaki on, svaka ona, svako ono tek je još nedosegnuto ti. Nedosegnuto u prostoru, u vremenu, ili u obojem. Treće je lice privremena hipoteza, nedorečena apstrakcija. O nekom tjelesno odsutnom njemu ja mogu razmišljati jedino kao o nekom duševno prisutnom tebi. ...

Nije to bilo moje (prešutno) pozivanje na jednoznačnost pravde, u kojoj krivac mora biti kažnjen – već sam se naučila na činjenicu da nema jednoznačnih mišljenja, mogla sam podnijeti pomisao na Kevinovu mnogostruku različitost. Ipak, moj bijes je rastao i pulsirao u grlu. ...

Danas živim na rubu pustinje, u kaotičnome megalopolisu, drugom po redu najzagađenijem gradu na svijetu, u kojem svakodnevno shvaćam kako kraj moga života (ili barem njegova blizina) objašnjava njegov početak. Otvorena su mi vrata svijeta ispraznosti i taštine, u kojem vlada tupost u nepreglednim salonima... ...

Nije ni trebala otići na put, ali kolega se razbolio. Šef je baš nju trebao jer “ti ćeš znati s tim Talijanima, Irenice, neće se s tobom izvući na šarm! A i lakše ti je organizirati se nego drugima…” Ona je uvijek mogla. ...

Industrial-muzika, sa svojim bubavim robotskim ritmovima, prštavom elektronikom, semplovima, efektima..., mogla bi biti ključan dio zvučne pozadine up ...

Esej o japanskom piscu Yukiju Mishimi (1925. – 1970.), naslovljen Mishima ili vizija praznine (Mishima ou la vision du vide), objavljen je 1981. kao samostalna knjiga, što je jedini takav slučaj među Yourcenarinim esejima, ako ne računamo Pindara. ...

Umjetnik mora poštovati tu odanost barem u svojoj umjetnosti, ako je već zanemaruje drugdje. Naravno, slobodan je ići okolo hvaleći svoj talent i koristiti se njime kako mu se prohtije. Naći će kupca. Svaki lažni bog, svaki despot voli lijepe hramove, lijepe kipove, lijepe hvalospjeve. Ništa ga ne sprečava da se ponaša kao nekadašnji kapetani koji su hvalili svoju vještinu i smionost knezu koji je nudio najviše novca. To što su se prodavali nije umanjilo njihov talent. ...

Naše nepostojanje (ono ništa) daje vrijednost i ljepotu našem životu. Neće nas biti jer će nas 'progutati' ništa, ali upravo zato ćemo svoje postojanje držati vrjednijim i ljepšim. Baudelaireov iskaz najradikalnije će se potvrditi u punini svoje paradoksalnosti kad ga se prevede u iskaz: smrt uljepšava život! ...

Zapisane riječi Gorana Bogunovića rade ono što dobra proza i dobra poezija i trebaju raditi, naime upozoravaju, ali prije svega – griju, griju onako k ...

Zato je značenjski jezik u pravom smislu riječi »život duha« koji »podnosi« smrt i »održava« se u njoj; i zato – naime, utoliko što boravi (verweilt) u negativitetu – ima na raspolaganju »čarobnu snagu« (Zauberkraft) koja ono negativno »preokreće u bitak«. No tu snagu ima na raspolaganju, uistinu boravi u doticaju sa smrću, samo zato što je artikulacija onog »iščezavajućega traga«, kojim se ispostavio životinjski glas, odnosno samo zato što se već u samom glasu životinja, u nasilnoj smrti, izrazila kao ukinuta. Na temelju njegova upisivanja u mjesto glasa, jezik je na dvostruki način glas smrti i spomen na nju, smrt koja se prisjeća smrti i čuva je, artikulacija i gramatika traga smrti. ...