S druge strane čemu bježati u prošlost i tražiti kompenzaciju u citatima iz minulih vremena? Dežulovića ne mogu zamisliti kako mrak vlastita života ukrašava lusterima-mislima iz davnina, i kako se pravi da je jednosobni stan, kakav je obično naš život, zapravo peterosobni s balkonom. Rijetke su zbirke poezije koje se ovako direktno bave političkom stvarnošću i njenim posljedicama po obične ljude. Premda bi bilo dosta nategnuto bilo kojeg od junaka iz 'Lore' nazvati tipičnim ili običnim, nitko ne može reći kako priče o mučiteljima, bez obzira na stranu, nije imao prilike čuti zadnjih godina. Parafraziram jednu pjesmu, u kojoj Dežulović kaže kako je židovski filozof rekao da je nemoguće poslije koncentracijskih logora pisati poeziju, međutim, dodaje, eto, mene baš krenulo.