Davida Lodgea mogli smo čitati u dva romana, 'Krasan posao' i 'Razmjena' te teorijsko-kritičkoj knjizi 'Načini modernog pisanja'. Ovaj rođeni Londončanin doktorirao je na Sveučilištu u Birminghamu, na kojemu je do 1987. predavao na Odsjeku za anglistiku. Povukao se s katedre da bi se posvetio pisanju. Svi koji su čitali spomenuta dva romana vjerojatno se dobro sjećaju kako radi Lodge: čitaš li ga pažljivije imaš dojam kako će se sve dogoditi po unaprijed pripremljenom strogom scenariju, od kojega autor neće odstupati, kako kod njega nema usput dobivenih ideja i digresija, nego je sve brižno planirano. Stvari se kod Lodgea odvijaju kao po koncu. Sve je odmjereno kao kakva šahovska partija, ili možda još bolje, kao što su slapstick komedije vjerne osnovnim obrascima žanra kojemu pripadaju, tako i Lodge piše zabavne romane-povremeno gacajući s obje noge u općim mjestima-prošarane čitavim plahtama eruditskog porijekla, koje nam valjda trebaju poručiti kako je autor romana ipak, pored ovih romanesknih, faca i u drugim svjetovima. I 'Krasan posao' i 'Razmjena' na svoj su način svejedno briljantni romani: oba obiluju humorističkim pasažima i ujedno su lucidni portreti miljea u kojima se događaju. Budući da je godinama radio kao profesor, Lodge s krajnjom pedanterijom i popriličnom količinom ironije portretira akademski svijet. Radnja romana 'Misli' također je smještena u sveučilišno okruženje u Engleskoj, a protagonisti su 'junaci našega doba', profesori i znanstvenici. Naslovom 'Misli' Lodge aludira na oblačić iz stripova u kojemu je moguće pročitati što se zbiva u glavama aktera, a glavni su mu junaci ovdje kognitivni znastvenik i ženskar Ralph Messenger i romansijerka, netom obudovjela Helen Reed. Pisan je trojako: iz glava ovog dvojca plus u trećem licu. Ovom tročlanom pripovjedačkom strukturom Lodge uspješno prikazuje svoje junake iz različitih uglova, i budući da se radi o pripovjedaču koji nema nikakvih problema s rečenicom, čini čitanje romana dodatno dinamičnim. Osim eventualnih ljubavnih peripetija ovog para, Lodge čitave stranice posvećuje metajunacima svoje priče, ljudskoj svijesti i Jastvu. Što su misli, pita se Lodge, i mudruje, nadovezujući se pritom na autore studija poput u Algoritmu objavljene knjige 'Osjećaj zbivanja' Antonija Damasia: 'jesu li to fenomeni u prvom licu, zauvijek nedostupni znanstvenom diskurzu trećeg lica, ili su to pravilno raspoređene strukture neurološke aktivnosti koje postanu problematične tek kada ih prevedemo u verbalni jezik?' Ralph Messenger je u braku koji mu je konstantno podbočen ljubavnim izletima, Helen Reed je još u šoku uslijed iznenadne muževljeve smrti, koja je od nje napravila seksualnog apstinenta. Messenger je zvijezda i šef katedre na kojoj radi, iako je, po riječima jednog konkurenta, tek majstor za 'znanstvene džinglove', Reedova je relativno ugledna autorica nekoliko romana. Messenger se praktički odmah ustremljuje na nju (dobrodržeća, uščuvana itd, itd..), no ona mu odolijeva sve dok ne sazna kako je jedna od pohađateljica njenog kolegija imala aferu s njenim pokojim suprugom. Istovremeno i na lavovskoj glavi alfa mužjaka Messengera izbijaju rozi s eventualnim parošcima: čitajući inkognito Helenin dnevnik saznaje da u izletima iz sigurnosti bračnoga kreveta nije usamljen; identičnoj se rekreaciji odala i njegova supruga, i to s prononsiranim 'homoseksualcem' s faksa. Lodge je zbog taktike za koju se odlučio suparnik njegova glavna lika-predstaviti se kao peder- ispustio nekoliko glasnih uzdaha, kojima se pridružujemo. Iskrene čestitke! Dok mu se konkurencija nasprdavala, čovjek je radio. Lodge se još pozabavio i zadnjih godina moralističkom žutom krpom: daunlodiranjem dječje pornografije s Interneta; to je naravno napravio znanstveno najozbiljniji član ove zajednice, koji, kada krene policijska istraga, izvrši samoubojstvo. Kao što možete vidjeti, Lodge ne razbija glavu kovajući fabule koje vrve nepredviđenim obratima ili tvoreći situacije koje resi originalnost; njegov pripovjedački mlin igra na sigurno i iznenađenja nema. Rezultat je jedna bezopasna, zabavna knjiga uz koju je moguće provesti nekoliko ugodnih sati, i maksimalno je preporučljiva za vikend čitanje. Lodgeov humor ne štedi okružje u kojemu je proveo skoro tri desetljeća života, a njegovi romani uredne su katalogizacije ljubavnih izleta i izdaja počinjenih u sigurnosti i pod plaštevima ugleda kakve imaju i uživaju akademske zajednice. Lodge izgleda privatno o sveučilištarcima ima nešto strože mišljenje: dalo bi se zaključiti kako fakultete nastavaju uglavnom praznoglavi paunovi koji žive uglavnom 'neozbiljnim' životima, gdje su u prvom planu snalažljivost i marketiniški potencijal. No, srećom, na ove teme David Lodge ne tupi, nego vam ih servira kao salatu uz glavno jelo, bračnu postelju sa svim njenim zapletima i obratima, stanarima i slijepim putnicima. Prijevod Maje Tančik je gibak i melodičan. Sad već standardno.