Strme ceste, tunel sred bijelih brežuljaka - to su prilazi;
Ruševni far koči se nad izgrađenim zaljevom;
Gradska obala umalo je otmjena; sav taj blistaj
Ima, u unutrašnjosti negdje, mutan i prljav korijen:
U ovom gradu ništa ne nastaje.
Normanski dvorac, istaknut, noću obasjan reflektorima,
Vlakovi što se puše na kolodvoru iznad mora,
Svjedoče o interesima njegova uobičajenog života:
Ovdje obitavaju stručnjaci za želje vojnika
I identitet putnika koje
Brodovi dovoze i odvoze između svjetionika,
Koji zauvijek štite umjetnu privatnost ovog zaljeva
Poput dvaju kamenih pasa na svakoj strani gospodske kapije.
Među ovim lukobranima govori se pristojan engleski,
Izvan atlasa s jezicima.
Oči migranata na odlasku uprte su u more,
Zazivajući sudbine iz bezlične vode:
"Vidim važnu odluku donesenu na jezeru,
Bolest, nečiju bradu, Arabiju otkrivenu u krevetu,
Poraženu dadilju, Novac."
Crvene nakon godina neuspjeha ili blistave od slave,
Oči povratnika zahvaljuju ovim povijesnim hridima:
"Zrcalo više ne može slagati, sat ništa predbaciti;
U sjeni pod tisom, na dječjoj zabavi,
Sve mora biti objašnjeno."
Stara varoš sa svojom Kulom i georgijanskim kućama
Podigla je svoju svakodnevicu na takvim neobičnim trenucima;
Zavjeti, suze, dirljive oproštajne geste
Ovdje su uobičajene, neupadljive radnje
Poput oranja ili pripite pjesme.
Vojnici se jate po krčmama u svojoj lijepoj odjeći,
Rumeni i luckasti kao djevojke iz elitne škole;
Lav, Ruža, Kruna neće od njih tražiti da umru,
Ne ovdje, ne sada: sve što oni ubijaju jest vrijeme,
Sirota građanska budućnost.
Iznad njih, skupi i sjajni poput bicikla malog bogatuna
Zrakoplovi bruje novim europskim nebom
Na rubu neba na kojem Engleska gubi na važnosti;
Dok plime opominju preplanule kupače na već prohladnu zvijezdu
S polovicom prošlosti iza sebe.
Visoko nad Francuskom, pun mjesec, mrzao i napet
Poput opasna laskavca kakve susretnemo i zavolimo
Kad smo potpuno očajni, uzvraća nam pogled:
Noć je unovačila mnoge; tisućama hodočasnika
Meka je hladnoća srca.
Krici galebova u zoru tužni su poput rada:
Vojnik čuva putnika koji plaća vojnika,
Svaki se na sličan način moli za sebe, ali nijedan
Ne upravlja godinama ni vremenom. Neki su možda junaci:
Nismo svi nesretni.
Kolovoz 1937.