Švicarska je platila svojih nekoliko stoljeća mira slikom koju su o njoj stvorili neki pomalo i zajedljivi umjetnici. Valjda najpoznatija opaska na temu Helveta i njihove bregovite, u mir i novčanice omotane zemlje potekla je iz usta Orsona Wellesa u filmu «Treći čovjek»-što je za četiri stoljeća mira svijetu dala Švicarska-samo sat s kukavicom. I Hugo Pratt se na početku ovog albuma pravi da kreće u istom smjeru-prva finta već je na prvoj stranici, u proznom uvodu Helvetskih priča, gdje kaže da Švicarska slovi za mirnu zemlju sa kravama iz kojih naizmjence teku mlijeko i čokolada. Ovisno o njihovim šarama. Zemlja u kojoj ljudi imaju običaj stavljati djeci jabuke na glave, i kojom šeću oni ogromni psi sa burencetom oko vrata. U vezi s tim sjećam se kraja jednog vica-dolazi bernardinac do snijegom zatrpanih skijaša od kojih jedan kaže-gle, čovjekov najbolji prijatelj! Je, a kako ga samo lijep pas nosi, odgovori drugi.U takvom tonu Pratt pravi prve korake. A onda slijedi oduži nastavak, tijekom kojega nas upoznaje sa kantonima ove zemlje. Tu se polako počinje otvarati-Švicarska je prekrasna i nije mala stvar svojom se pričom približiti njenoj ljepoti. Jer osim ovim znanim historijskim putevima koji su urodili slikom banalne i priproste prebogatosti ove zemlje postoje i neke druge priče, koje Švicarsku smještaju na ozbiljnije mjesto i u kontekst čije implikacije imaju metafizičke posljedice. Byron je primjerice baš u Švicarskoj vidio vraga. Kad sam to čuo pomislio sam-pa naravno, došao je iz Njemačke na skijanje- ali stvar nije tako jednostavna. Corto Maltese u «Helvetskim pričama» tragove njegova kopita pronalazi na dosta ozbiljnom mjestu, oko kuće Hermana Hessea. Tu bi se opet moglo reći da je vrag došao za Hesseom, zbog Hessea. S druge strane samo petnaestak godina prije-tamo je boravio jedan pravi igrač- Friedrich Nietzsche. Možda je vrag jednostavno ostao na mjestu velike bitke-dolazio je sebi, iscrpljen od borbe sa žilavim protivnikom. Zbog čovjeka kakv je bio Nietzsche vrag je mogao potegnuti u brda. A mogao se i umoriti. Osim ako cijela stvar nije obrnuta-da su svi oni pa i Corto Maltese otišli tamo jer su znali da je Švicarska posljednja europska zemlja u kojoj je moguće sresti stvari u esencijalnom obliku. Za ovo je potreban Delfski ronac...ili Corto Maltese? «Helvetske priče» mogu se pred vama rascvjetati kao posljednji cvijet stoljećima duge keltsko-burgundske ezoterijske i alkemijske tradicije. U pozadini je uvijek vječna čovjekova želja da se vrati kući iliti pronađe sebe. Na tome mu putu sve smeta Osim ako nije Corto Maltese, ili netko kao Corto Maltese. Tada će i letimičan pogled prema banalnoj stvari kakve mogu biti tapete postati ozbiljan događaj. Prattovi crtež i priča- te čudne, blistave, smirene i snene slike od prve do posljednje u ovome albumu-parafraze su onog događanja koje je veliki Švicarac C.G. Jung zvao procesom individuacije. Za čije je ozbiljenje njegovu junaku bila potrebna posljednja zemlja koje bi se većina ljudi sjetila, neutralni bankarski raj. Corto i njegov prijatelj profesor Rudolph Steiner posjećuju Hessea. Corto uzima jednu knjigu iz Hesseove biblioteke, odlazi u pansion «Kod Morfeja-garantirani snovi» i čita je. To je to. Pročitajte i vi ovaj strip.