I dok se na veličanstvenom prošlogodišnjem albumu «Carbon Glacier» Laura Veirs predstavila kao ženski Cousteau nezavisnog popa, na novom, četvrtom po redu albumu «Year Of The Meteors» ona ima sve osobine Stephena Hawkinga s PMS-om, akustičnom gitarom i naramkom sjajnih pjesama. Geologinja po struci i pjesnikinja po vokaciji, Veirsova je na albumu «Carbon Glacier» jednostavno pustila elemente u svoju sobu, pjevajući s vjetrom, snijegom i vodom. Ovoga je puta istu stvar učinila s nebeskim tijelima, ostajući i dalje vjerna agorafobičnoj naravi niskobudžetnog folk-popa. U skladbama «Galaxies», «Secret Someons», «Parisian Dream» ili «Rialto» zatječemo je u njezinu dnevnom boravku kako u društvu pratećeg terceta The Tortured Souls (koji uključuje bubnjara i genijalnog producenta Tuckera Martinea; on je ove godine već pozlatio «Acetylene» The Walkaboutsa, op.a.) pjeva okružena zvijezdama i meteorima. Nešto skromnijih dometa od kultnog prethodnika, vrlo dobri album «Year Of The Meteors» donosi puniji zvuk banda i, reći će sama Laura, «dark melancholy kind of summer sound». Jedna od najzanimljivijih i najboljih kantautorica današnjice! (P.S. Provjerite i novi album Jonathe Brooks «Back In The Circus», te «Iron Flowers» Grey Delisle.)