Sam Jayne i njegovi Love As Laughter odnedavno su žitelji Velike Jabuke. Ondje su se preselili iz savezne države Washington, pregrupirali se i ponudili svijetu «Laughter's Fifth», komad prljave gitarističke memorabilije. Album je to što izranja niotkuda, valjda iz samog srca velegradskog ponora. Ovo nisu LAL kakve ja pamtim od prije pet-šest godina, kada su napravili posao karijere s pločom «Destination 2000». Uvodna «In Amber» čista je gitaristička vožnja na način Crazy Horsea, dok je «I Won't Hurt You» youngovska «falširana» laganica koja naglo ustukne pred kalibriranom gitarom. Dakle, Neil Young i Crazy Horse kao Jayneova središnja fiksacija. No znaju LAL biti i dopadljivi kozeri. Zaigrane pjesme «Canal Street» Pavement se ne bi postidjeli. «Pulsar Radio», pak, ima «radijski» štih poput zadnjih rukotvorina Chucka Propheta. Album je u cjelini, istina, neujednačen. Katkada se stječe dojam da Sam Jayne okuplja nabacane ideje kao da postrojava ostatke poražene vojske, no u konačnici to je posve slušljiva, poštena rock ploča. Povratak koji zaslužuje svaku pozornost. (P.S. «Forever Hasn't Happened Yet» novi je, vrlo dobri album cow-punk veterana Johna Doea. «Secret Ruler Of The World» prosječna je americana «u srednjem tempu» skupine Quiet Loner.)