A kad smo već kod suosjećanja, idelan čitateljski sudrug po tom bi vam pitanju mogla biti Martha Nussbaum, jedna od najznačajnijih filozofkinja našeg vremena. Nemojte početi bježati prema sportskim stranicama, unatoč 'filozofiji', opasnoj riječi koja davi kao klještima bagera, tekstovi ove dame prožeti su emocijama i njihovoj ključnoj ulozi u našim životima. Za razliku od najvećeg broja mislilaca, koji su emocije pesimistički otpisivali, gledajući u njima iracionalni bezdan našeg bića, Martha Nussbaum smatrala je da je upravo u njima ključ za neke tajne našeg postojanja. Na koncu, i sami osobno poznajete ljude za koje u razgovoru kažete kako posjeduju 'emocionalnu inteligenciju'. No, da bismo se emocijama mogli služiti potrebno ih je kultivirati. Za to nam služe umjetnost i književnost. Čitajući mi se srećemo sa situacijama koje bi nam inače bile nezamislive, što povećava naš potencijal za razumijevanje drugog čovjeka. 'Pjesnička pravda' također je psvećena suosjećanju kao relevantnom, pouzdanom mostu između ljudi. Mi u drugome moramo moći vidjeti nešto slično onome što vidimo u sebi. Moramo se odgajati da to budemo u stanju vidjeti. Još je Whitman, kojeg Nussbaumica citira, smatrao kako je javni život bez književne imaginacije jalov i osuđen na propast. Pročitajte ovu knjigu i onda pogledajte zasjedanje Sabora. I znat ćete nešto što vjerojatno već znate: da li je Hrvatska ekscentrična i groteskna ili normalna i uljuđena zemlja. Ali znat ćete to nekako potpunije. Mislim, kad ste već u klincu...