Miško Šuvaković na jednoj od svojih knjiga ima fotografije Ludwiga Wittgensteina i Marcela Duchampa. Jedan je mitska figura filozofije, drugi je mitska figura umjetnosti. Obojica su svojim radovima proizveli efekt kraja disciplina kojima su se bavili. Srećom, radilo se samo o radikalnom preispitivanju, velikom spremanju, nakon kojega smo ušli u svijet umjetnosti i mišljenja kakav poznajemo danas. Duchampovo djelo označava ulazak svakodnevlja u svijet dotadašnjeg elitizma, a Wittgenstein se više bavio načinom na koji govorimo, pa je njegova rečenica 'značenje je upotreba u jeziku' u filozofiji identična Duchampovoj upotrebljivosti predmeta u umjetnosti. Otvaranje teorije prema mnogobrojim taktikama, popis poteza koje povlače umjetnici i mislioci danas-da bi zadovoljili onu staru Rimbaudovu formulaciju, po kojoj 'treba biti apsolutno moderan'-u ovom je 'Rječniku...' koji obaseže oko 700 str-bez indeksa i popisa literature-odrađen krajnje informativno i zanimljivo, vrlo protočnim jezikom. Posljednja napomena važna je svima koji se iz puke ljubavi prema maskama ljepote možda odluče dublje udubiti u zagonetni i iznimno zanimljivi svijet suvremene umjetnosti.