Nels Andrews je, istina, još jedan američki «ljevičarski» singer-songwriter, no pjesme s prvijenca «Sunday Shoes» nisu puki nakloni njegovu veličanstvu Woodyju Guthrieju. On ima što za ispjevati. Radije negoli iz foklora, Andrews preuzima teme i motive iz vlastitog životnog iskustva. Zato mu i pjesme poput «Meadowlake», «Milk And Honey» ili «Jesse's Mom» odišu osobitim, nemilosrdnim poštenjem, iskrenošću i stvarnom bojazni za sudbine posrnulih junaka koji u njima obitavaju. To je u stanju pružiti samo netko tko je i sam bio u dreku do grla i koga život nije puno mazio. Uostalom, to je na neki način i njegov životni izbor. Nels je radio svašta - na dokovima Aljaske, u šumama Sjeverne Dakote, izrađivao je namještaj i sl. Šljakerski milje njegovo je prirodno okruženje. Danas živi u Albuquerqueeju, u Novom Meksiku. Dok autori iz New Yorka pjevaju o jednom drvetu, Nels pjeva o šumama. Kada mu pri tome asistiraju Michelle Collins i Brett Sparks, užiće je zajamčeno. Album je originalno objelodanjen prošle godine, a europsku je premijeru doživio ljetos. (P.S. Vrijedi provjeriti i «Sweet Somewhere Bound» golobradog Jackieja Greenea, te «Geronimo» kantautorice Shannon McNally.)