Jednoga jutra Ray Lamontagne se probudio kao i obično u 4 ujutro kako bi otišao na posao u tvornicu cipela. Pjesma koja ga je sa sata budilice probudila bila je Treetop Flyer od Stephena Stillsa. Taj dan nije otišao na posao nego je nastojao naći album Stephena Stillsa i kupiti ga. Ni slijedeći dan nije otišao na svoj redovni posao već je odlučio postati glazbenik, prodao je svoj Volkswagenov kombi i kupio gitaru. Tako počinje priča o ovom autoru koji je izbacio ovaj debut album nakon godina provedenih u pronicanju u glazbu. I napravio je dobar posao! Ovo je jedan od najboljih prvijenaca ove godine! Nedavno pišući o Amosu Leeju spomenuo sam Raya kao autora slične new-soul-folk-blues provenijencije. Da, Lamontagnov vokal isto neodoljivo podsjeća na velikane soula 60-ih Otisa Reddinga i Sama Cookea, ali isto tako na Vana Morrisona i Neila Younga te naravno na CSN&Y. Za razliku od Leeja koji svoje nadahnuće uglavnom vuče (kao i spomenuti velikani) iz ljubavi Ray svoje, osim u ljubavi spram voljenih osoba, nalazi u putovanjima, društvu i radnicima. Živi u državi Maine u toplom obiteljskom okružju s ženom i sinovima, a iz njegovih intervjua može se vidjeti da je tih i samozatajan čovjek koji teško pronalazi riječi kako bi odgovorio na neka pitanja. No, zato u svojim pjesmama otvara svoju dušu i podastire pred nas divne, tople, ljudske priče i osjećaje. Album donosi deset pjesama od kojih su sve Rayeve osim jedne koju je napisao u suradnji sa svojim producentom, poznatim Ethanom Johnsom (spomenut ću samo njegov fenomenalni uradak sa Jayhawksima Rainy Day Music). Johns je jedan od ljudi koji u svojem producentskom radu ima neodoljivo dobro uho i mjeru za autora s kojim surađuje tako da redovito ti albumi privlače pažnju slušatelja i dobivaju uglavnom dobre ocjene kritičara. Već prvim stihom prve Trouble (Trouble been doggin' my soul since the day I was born) pokazuje da u njegovoj poetici bitan dio zauzima nasljeđe bluesa. Njegov pomalo promukli, a opet topli vokal toliko dobro pjeva svoje stihove da se jednostavno naježite i prepustite ugodi zvuka koji izlazi iz vaših zvučnika. Ljubavlju i osjećajima prepuna Trouble samo je početak jednog prekrasnog prijateljstva koje se uspostavlja daljnjim slušanjem. Slijedeća Shelter je strastvena i čeznutljiva sporijeg ritma i tihog refrena. Hold You In My Arms se nastavlja na prethodnu sličnom strukturom, divnim gudačima u pozadini te stihovima poput: Love is a poor man's food. Divno.U Narrow Escape Lamontagne pjeva tipičnu storyteller krimi-baladu, priču sličnu ljubavi Williama Munnyja iz Eastwoodovih Unforgiven. Neraskidivoj ljubavi kriminalca i voljene. Burn je pak duboko osjećajna balada o majci. Tužna i toliko dirljiva da vas mora dirnuti u srce (All this blood on the floor/ It's just this heart on my sleeve that's a bleeding). Forever My Friend donosi više optimizma i sreće te je ritmičnija zahvaljujući udaraljkama. S Hannah (I lost all of my vanity when I peered into the pool/ I lost all of my innocence when I fell in love with you) opet se vraća čežnji i traganju za ljubavlju. Od cijelog albuma po priči malo odstupa How Come, jedina društveno angažirana pjesma u kojoj se Ray očito prisjeća svojih tvorničkih dana (stih kakav je The bullet some kind of lord and king, čini Lamontagnea iskrenim kroničarem svoga vremena i okružja). Jolene je jedna od najljepših pjesama albuma. U jednoj pjesmi Ray se sažeo sve svoje osjećaje. Tuga, čežnja, ljubav, sreća, nesreća isprepliću se uistinu sudbinski u njoj. Prekrasna All The Wild Horses koje se ne bi posramio ni veliki Van Morrison zatvara album. Kad završi album, a Vi ostanete zabuljeni u jednu točku još dugo vremena i plovite svojim mislima i osjećajima po prostranstvima svojega života onda možete biti sigurni da ste upravo čuli nešto što traje, obuzima i daje. To je bio Ray Lamontagne i njegov album Trouble!