Ako je vjerovati glasinama iz Adamsova tabora, «Cold Roses» je prvi dio triptiha planiranog za ovu godinu! K tome, riječ je o dvostrukom izdanju s ukupno 18 pjesama! Ambiciozno, ako se ne zoveš Ryan Adams. Naš je Ryan sličan podvig planirao i djelomično ostvario prije dvije godine, no katastrofa zvana «Rock'N' Roll» prouzročila mu je brojne probleme s izdavanjem materijala okupljenog pod imenom «Love is Hell» (pjesme su objelodanjene u dva navrata u formi «lažnog» EP-ja). Vratimo se albumu «Cold Roses» koji u mnogočemu predstavlja Adamsov novi početak. Riječ je o pjesmama koje vraćaju dušu svojemu tvorcu i ostavljaju dojam potpuna oporavka od erozije povjerenja i nade uzrokovane fijaskom albuma «Rock'N'Roll». Oporavka nagoviještenog već potcijenjenim, anglofilskim «Love Is Hell pt. 1 & 2». Jedini nedostatak ove izuzetne kolekcije pjesama jest izostanak iznenađenja i uzbuđenja, onog slatkog nemira zbog činjenice da pred sobom imamo ozbiljnog kandidata za laskavi i povlašteni status «Parsonsa našeg doba». Taj je posao Adams odradio u dva navrata. Najprije s pločama svojih Whiskeytown, a potom i preko nastupnih samostalnih izdanja, prije svega albuma «Heartbreaker». Danas je on prekaljeni trubadur s povećom pjesmaricom iza sebe i ostaje mu tek usavršavati stečeno znanje. Na «Cold Roses» on to radi besprijekorno i izbjegava zamku postati dosadnim zanatlijom. Po svojemu je zamašaju ovaj dvostruki album najsličniji albumu «Gold», po kojemu šira javnost i prepoznaje Adamsovu samostalnu karijeru. Ja, recimo, ne. «Heartbreaker» je ona ploča na kojoj je ostvario savršenu ravnotežu emocija i ambicija. «Gold» je pomalo troma i na trenutke «kabinetska» ploča. Ryan je isuviše uzdizao pjesme, ne spuštajući ih na tlo da se ne»zaprljaju». Ovoga su se puta anonimni The Cardinals pobrinuli da masivni, mastodontski country-rock, premrežen motivima i pjesničkim slikama (kakav su stvarali Neil Young & Crazy Horse, Greatful Dead ili The Byrds), zvuči prašnjavo, prizemljeno i - autentično, proživljeno, uosobljeno. «Gold» s osjećajnim intenzitetom «Heartbreakera». Poglavito kada je riječ o pjesmama s prvog diska - «Sweet Illusions», «Meadowlake Street» i «Now That You're Gone» - koje se mogu pribrojiti Adamsovim ponajboljim ostvarenjima. Zanemarimo, dakle, pokoju anomaliju njegova karaktera - njegovu pozu, prgavost i lajavost. Ostaje nam čovjek koji radi veličanstvene stvari. Uostalom, po prvi puta od kada je krenuo solo, Adams nije stavio svoju sliku na naslovnicu. Nije loše, za taj novi početak. «Cold Roses» nije njegova nova «najbolja ploča», kako je euforično najavljuju u elektroničkim medijima, no sjajna - jest!