«Saga o Usagi Yojimbou, Zecu samuraju odigrava se na platnu Japana krajem sedamnaestog stoljeća. Doba krvavih građanskih ratova privedeno je kraju, a Shogun tek što je počeo učvršćivati svoju moć. Samuraji su vladari zemlje, a upravljaju se ratničkim zakonom časti-Bushidom. Vrijeme je to nemira i političkih intriga. Takvom zemljom luta samuraj bez gospodara-Mijamoto Usagi.» Duha puna saga o zecu koji je zasukao rukave i od sebe napravio vrhunski istreniranog borca koji s lakoćom pobjeđuje likove (mačke, pse, veprove itd.) čiji je karakterno-biološki temelj na životnoj ljestvici daleko iznad njegovoga, neopterećenom ljubitelju stripa bi možda mogla pomoći da shvati sebe. Pogotovo što je kontekst «rada» kojim se usavršava jedan samuraj, svjetlosnim godinama daleko od ovog besmislenog i okrutnog marksističko-lenjinističko-postkapitalističkog «rada, rada i samo rada». Ali pokretna traka po kojoj se zbilja vrednuju ljudi i stvari, a Sakaiev Zec samuraj živi život u svjetlosti te spoznaje, na daleko je fluidnijoj razini od materijalne, ili raskošnije odjevene ali jednako prazne idealne sfere. Stvari su određene duhovnim zakonima iza (ili iznad) njih, a oni najčešće nemaju nikakve veze sa našim idejama o njima. Radnja stripa događa se u 17. stoljeću, a predložak za Yojimbin život je veliki ratnik, zekanov imenjak, Mijamoto Musashi, samuraj koji je život skončao kao duhovnjak, u pećini, slikajući i pišući knjige. Humoristična i precizna slika svijeta u kojemu je klopka sve, a naročito snaga (koja je njegovom pratitelju nosorogu Genu izvor svih mogućih konformizama), i gdje su naše mane uglavnom jedino što imamo, ustrojena je pomalo i po drevnim inicijacijskim arhetipima, tako da ćemo, pogledamo li koliko je taj zec radio na sebi, znati da ovako loši (a nismo baš dobri) nismo slučajno. Usagi je iz sjeverne provincije, i na putu u školu mačevanja sreće svog budućeg učitelja Katshuichia, i to upravo u trenutku kada ovaj odlazi od nekoliko učenika koje ne može učiti, «jer su potpuni idioti». U svijetu beznadno upropaštenom idejom prosvjetiteljstva takve geste mogu zvučati elitistički, ali Katsuichi ima odgovor na to-on od tih nesuđenih učenika, vjerojatno budućih nasilnika ili političara, odlazi jer misle mačem a ne svojom glavom. A po Bushidu, ratničkom kodeksu koji je i etički centar Yojimbinog svijeta, mač, iako je samurajeva duša, prednost mora prepustiti duhu-on je taj koji upravlja. Mačevanje je samo disciplina kojom se jača unutarnje Ja. Stan Sakai, autor Usagija Yojimbe, Amerikanac je japanskog porijekla, rođen 1953. Sa ovim se stripom, koji svojom western narativnošću podosta duguje Kurosawinim filmovima, na sceni pojavio 1984. godine. Usagi Yojimba je vrlo brzo pronašao svoju publiku, koja je za takav prijelaz i povratak crno-bijelom stripu bila pripremljena Nijnama kornjačama, koje su sredinom osamdesetih bile veliki hit. Posljednje desetljeće, a u duhu samurajske fleksibilnosti i prilagođavanja situaciji (ponovni pad popularnosti crno-bijelog stripa), Zec samuraj je koloriran.