Mađarska grofica Erszébet Báthory preminula je za vrijeme kućnog pritvora u svom dvorcu u ljeto 1614. Nakon života ispunjenog nasiljem, crnom magijom i monstruoznim sadizmom (povijesni izvori barataju brojkama od 50 do nekoliko stotina žrtava- mladih djevojaka ubijenih radi krvavih kupki u kojima je grofica uživala kako bi prema svom uvjerenju zaustavila proces starenja), plemićko porijeklo joj je omogućilo da izbjegne sudbinu svog osoblja koje je za kaznu redom pogubljeno i čija su tijela spaljena dvije godine ranije. Greg Anderson i Stephen O'Malley, dvojac skriven iza imena Sunn 0))), šesnaestominutnu kodu svog šestog albuma nazvao je upravo njenim imenom. Idemo dalje? Može. Nakon višeminutne jezive međuigre tupog zvona i podmuklog tihog pucketanja/zujanja te udara surog basa, oko osme minute «Báthory Erszébet» u okvir ulazi gostujući vokal Malefic. On svoje vokale nije snimio u studiju, već je umazan u bijelo («corpsepaint») i odjeven u crnu halju legao u ozvučeni kovčeg smješten u mrtvačkim kolima ispred studija, te pričekao da se kovčeg zatvori. Njegovi sivo-crni očajnički krikovi i klaustrofobični jecaji koji se u bunilu probijaju kroz gustu maglu ovdje bez konteksta uobičajene black metal gungule zaista dolaze iz scenografije Banović Strahinje, pošasti kuge i crnih kapuljača. To je to: ultimativni košmar, inferno verzija Labradford i crnilo kojem tamjan i egzorcizam samo bespomoćno gledaju u leđa. U redu, u ruke možete uzeti primjerak neke Kureishijeve knjige, odvrnuti Radiohead, još malo razmišljati o egzistencijalnoj tjeskobi, te nakon tog uživanja u «suptilnosti» metode Sunn 0))) proglasiti teatralnima. Naravno, Sunn 0))) jesu teatralni, no ukoliko vam je to važniji podatak od činjenice kako su opako uvjerljivi, onda se pozdravljamo. Strava «Black One» u sebi nema «akademskog» i teorije, a unatoč kontekstu «pentagrama i samica», čak niti romantizirane gotike, već samo iskonskog/primalnog zla. U tom odvrtanju sporih riffova sublimnih frekvencija i mirisa sumpora vidi se gnojnica u koju je u «Obojenoj ptici» kao dječak bačen Kosinski. Ova 67-minutna gromada mračnih dubokih tonova i eksperimenata sa perkusijama/digitalnim ubodima je kovitlac šaptanja poganih vradžbina, srednjevjekovne inkvizicijske svireposti i preokrenutih križeva koje su po nekom seoskom groblju razbacali nadrogirani tinejdžeri. Da, sve to nema mnogo veze sa razumom i konvencionalnom ljepotom, ali zar se to od glazbe uopće očekuje? Sunn 0))) se ne zadovoljavaju sa stvaranjem golog dronea kao njihovi korelati Earth. Svojevremeno pokrenut upravo kao posveta Earth, dugi feedback Andersona i O'Malleya sada se odmotao do neslućenih visina. Ili možda bolje: dubina. Naime, pakao ovdje nisu drugi. Pakao je jednostavno duboko dolje.