Sve priče ispričane u fantasyu priče su presudne životne prilike: jednoga dana dotad ničim izdvojenom pojedincu stiže neobičan poziv ili ponuda. Od trena kad on na taj zov odgovori počinje njegova metamorfoza. Psihologija ovaj zaziv poznaje kao unutrašnji glas, a filozofija kao Sokratova daimona-ono što obično nazivamo savješću prečesto nas samo usaglašava s mišljenjem većine da bi moglo biti svrstano uz ova dva fenomena koji pojedinca koji postupi u skladu s njegovim 'nalogom' izdvajaju iz sredine u kojoj živi. I onda, druga stvar koju u startu imaju pisci fantasya je svijet u krizi, svijet u rasapu. Na počecima romana ovog nepravedno potcijenjenog žanra, gotovo već na prvim stranicama pojavljuju se na horizontu tamni oblaci. A u mjestu u kojemu živi budući glavni junak ljudi se polako kvare...Međutim, na toj prekretničkoj točci junak, u toj svojoj mogućnosti izbora može i odbiti krenuti u smjeru avanture. Ona je neizvjesna, a mi svi prečesto smo skloni životu po obrascu nedjeljnog popodneva, nečemu ugodnom i toplom, doduše smrdljivom poput one Krležine štale, ali, čime imamo, time klimamo. Poziv za promjenom, poziv za boljim životom ljudi rado zamjenjuju drugim zanimanjima. Takva gesta avanturu preokreće u njenu suprotnost. Potencijalna sloboda zamijenjena je dosadom, napornim poslom ili 'kulturom', a individua postupno gubi moć značajnijeg djelovanja i postaje netko koga je potrebno 'spašavati'. Svijet pun potencija odjednom se pretvara u pustinju; kakvu god kuću gradio takav čovjek, bit će to kuća smrti. Moment odbijanja pristajanja na promjene vrlo je zanimljiv. Mi odbijamo promijeniti se jer smatramo da to nije u našem interesu. Budućnost za nas nije niz beskonačnih smrti i ponovnih rađanja, nego zaleđena sadašnjost. Kako si, pitaju se dva drugara. Odgovor je iz ovog žanra potopljenog života: jednako loše kao i jučer. Super, odgovara pitač, samo neka nije gore. I ima u tome čak i neke grube mudrosti. U svakom slučaju, Joseph Campbell u svojoj antologijskoj knjizi The Hero With A Thousand Faces zaključuje kako kada netko pokušava samome sebi biti Bog, onda Bog- sila koja će uništiti njegov egocentrični sistem- postaje čudovište. Fantasy se naslanja na ogromnu arhetipsku riznicu i predstavlja svojevrsnu operetnu obradu tema o kojima se nadugačko i naširoko može čitati po ozbiljnijim knjigama, poput spomenute Campbellove, ili knjiga autora Jungova kruga ili nastalih pod njihovim utjecajem. No junaci fantasya odbijaju odbiti promjene, ne razmišljaju ni trena u onom svakodnevnom stilu, ja sam samo jedan čovjek, ili ja sam samo jedan hobit. I Isus je bio samo jedan čovjek, kao i Hitler uostalom. Ili Bob Dylan. Samo jedan čovjek.Kao i dječak Simon, koji u drugom dijelu složene sage o pokušaju stjecanja triju mačeva odrasta u mladića i viteza. Poput raspršivanja vitezova okruglog stola tijekom potrage za Svetim Gralom tako se ovdje i njegova družina raštrkava diljem Osten Arda i poput svih mitskih heroja svatko se ponaosob na svojoj egzistencijalnoj točci sukobljava sa zlom. Bajke za odrasle koje čuvaju ono dijete u nama bolje od bilo koje dadilje ili nekakvih priručnika za samopomoć. Mašta zbilja može svašta. A Tad Williams joj se zna prepustiti, na vama je da ga slijedite, komadi od kojih je napravio svoje svjetove, vidjet ćete, nekako kao da su pravljeni od komada posuđenih od vas. Na avanturu treba pristajati, poručuju ove knjige, a jedna stara latinska poslovica, koja je prestravila mnoge duše, kaže: Boj se odlaska Isusovog, jer on se ne vraća više. Znači, nema zezanja. Uživajte!