Tandy je skupina tipa Creek Dippers ili, možda, Marah. Mike Ferrio i njegova družina ne mijenjaju ustaljenu predodžbu o folk-rocku, no održavaju ga vitalnim i nepotkupljivim. Uostalom, ne znam što bi to drugo osim iskrenih namjera natjeralo šačicu Newyorčana da očekivani izraz urbane paranoje zamijene anglo-američkim folkom na tragu The Band, Fairport Convention i teksaških singer-songwritera. Ferrio je svojedobno preživljavao kao roadie, razvlačeći kablove izvođačima poput Butthole Surfers, dok su ostali članovi banda prekaljeni svirači iz skupina Crowsdell, Disciples Of Agriculture, pratećeg banda Amy Rigby i drugih. Nekoć ih je ekipa s CMJ-a proglašavala «najbolje čuvanom tajnom americane». O tome bi se dalo dvojiti. No teško je zamisliti topliji folk s velegradskih ulica od onoga kojega znaju složiti Tandy. Na njihovu šestom, sedmom albumu «Did You Think I Was Gone?», zatječem ih ondje gdje sam ih ostavio 1998., u vrijeme prvijenca «Some Summer's Day». I to ne shvaćajte kao veliku zamjerku. U međuvremenu, Tandy su radili s Kelly Willis, Jimom Whiteom, Tonyjem Maimoneom i još ponekim «rootsy» i rock uglednikom, te su ispekli zanat tvorbe sugestivnih, linearnih, poluakustičnih komada. U njima je danas, istina, malo više lamenta («I Am The Werewolf», «Evensong», «Bait»), no i svijet je drugačiji negoli prije osam godina. New York pogotovo.