Onima koji znaju pronaći ljepotu u melankoliji, preporučam prvijenac skupine Tenement Halls, jedno od najugodnijih iznenađenja koje sam čuo 2005. godine. Moje je iznenađenje veće jer iza imena Tenement Halls stoji tek jedan čvojek. Njegovo je ime Chris Lopez i znamo ga kao člana simpatične, no slabašne skupine Rock*A*Teens. Lopez je sam uradio produkciju albuma «Knitting Needles And Bycicle Bells», odsvirao je većinu instrumenata (klavir, orgulje, gitara i dr.), a istodobno je vlasnik neizmjerno toploga i sugestivnog vokala, toploga kao Macov (Superchunk), sugestivnoga kao Dullijev (Afghan Whigs). A skladbe «Silver From The Silt», «As Long As It Takes», «Charlemagne» ili «My Wicked Wicked Ways» tako i zvuče - kao da Superchunk sviraju pjesme Whigsa. Ja sam već pri prvim taktovima uvodne «Silver From The Silt» osjetio iste one trnce, onaj zanos, ono «treperenje ošita» kao pri prvom susretu s glazbom skupina Superchunk, Neutral Milk Hotel ili East River Pipe. Tenement Halls su dirljiva pojava «apsolutne odvojenosti od stvarnoga svijeta», one-man-band godine koja je za nama i pravi, staromodni, spectorovski «wall of sound» u sobnom, «uradi sam» okružju. Trebate poslušati da biste povjerovali!