Iza imena The Boy Least Likely To kriju se Pete Hobs (kompozitor i multiinstrumentalist) i Jof Owen (pjevač i tvorac tekstova), dvojac iz okolice Londona. Album «Best Party Ever», složen od triju singlova pojačanih s pet novih pjesama, jedno je od ugodnijih otočkih iznenađenja u zadnje vrijeme. Pop koji stvaraju Pete i Jof živopisan je, naizgled nevin i melodičan, prepun neskrivenih utjecaja iz popularne glazbe i kulture, te uspomena na djetinjstvo. Rekoh maloprije «naizgled nevin» jer iza pjesama koje vrve čudovištima («Monsters»), tigrovima («My Tiger My Heart»), paucima («I See Spider When I Close My Eyes») i gaziranim sokovima iz lokalnih punionica («Warm Panda Cola»), krije se opipljiva strepnja pred svijetom odraslih, ali i neporeciva spoznaja da je «život djeteta često tužniji i neugodniji od života odraslih», kako je rekao Jof u jednom nedavnom intervjuu. Ako je čovjek uistinu zbroj sjećanja prikupljenih za života, tada se njima dvojici mora priznati da su se stvarno potrudili katalogizirati svoje rane godine. Imam dojam da su u toj oporo-slatkoj misiji većinom i uspjeli. Za kraj, evo što njih dvojica običavaju slušati: The Go-Betweens, Dexy's Midnight Runners, bandove s etiketa Sarah i Postcard, The Go! Team, Johnny Casha i Lee Hazlewooda, Briana Wilsona, Belle and Sebastian i dr. (P.S. Poslušajte i solidne američke pop družine Viva Voce i Troubled Hubble. Njihovi svježi albumi zovu se «The Heat Can Melt Your Brain» i «Making Beds In A Burning House».)