Dugo, možda i nikada nije jedan naslov albuma tako dobro oslikao zvuk, status ili ideju jednog benda. Drugi album THE KILLSa uistinu je "No Wow" barem što se tiče njihovog zvuka koji nije doživio nikakve bitne promjene, što ga više slušam ne mogu se oteti dojmu da ga uopće nisu snimali. Nego su linijom manjeg otpora objavili pjesme koje nisu ugurali na prvijenac "Keep On Your Mean Side" . Dakle, Alison Mosshart i dalje zvuči kao američki klon PJ Harvey, pjesme na "No Wow" su i dalje troakordne, sa malim dodacima nekog prividnog electra 70-tih, ritam mašinom koja bi više pristajala Plastikmanu, nego jednom R'n'R bendu. A kao takvi, manje su mi dosadni nego jedni WHITE STRIPES. Sirovi i žestoki, koliko to može biti jedan dvočlani bend, na trenutak prizivaju STOOGESE, a već u drugom BLUES EXPLOSION dok su imali Jon Spencer u nazivu. Najviše me pak smeta činjenica da Alison zvuči kao PJ Harvey, a kada bi vam rekao da je njen posljednji, ne tako dobar "Uh Huh Her" miljama ispred ovoga, govori kakvu budućnost očekuje THE KILLSE. Nabavite si hitno ritam sekciju inače...neće na dobro.