John Congleton i njegova družina očito su svim silama pokušali napraviti nešto veliko, nešto što će se pamtiti po faktoru ekstremnosti u svakom aspektu izraza. Ne želeći ostaviti niti malo prostora sumnji, band je na naslovnicu albuma stavio to što već je, te sam album imenovao primjereno grandiozno i nimalo suptilno. Idemo dalje? U redu, ovdje se barem imamo za što primiti. Produkcija je primjereno pompozna i «nagruvana», naslovi pjesama podjednako sugeriraju opasnost i sluđenost ("One Day He Went Out for Milk and Never Came Home", "Abby, You're Going to Burn for What You've Done to Me"), a sama glazba bi to svojim disharmonijama i nazubljenošću trebala samo potvrditi. Gotovo mogu vidjeti članove banda kako su se u sobi za probe smijuljili odsviravši neku negostoljubivu i abrazivnu crticu, te odsjaje ponosa i zadovoljstva na njihovim licima u trenucima kada su se dosjetili stiha «I'll throw you parties, I'll throw you parades, I'll throw you granades». No, iako se Congletonu ne može osporiti to da je uspio nažvrljati krokije psihoze i opsesivnosti, ovaj album je ipak više želja/napor u potrazi za maničnim, a tek onda sve ostalo, dok istinskog «života na oštrici» ovdje na kraju baš i nema mnogo. Raštiman i prenatrpani noise, shellacoidna ritam sekcija, gudači, ljutnja i agresija Congletona jednostavno već nakon dvije-tri pjesme postaju naporni. Tako se dimenzija antagonizma od koje ovaj band živi jednostavno gubi. Po meni, ovdje nije stvar u tome s koliko se istinskog angsta slušatelj može suočiti (svi smo se ionako naslušali kojekakvih disonantnosti u životu), nego u tome koliko je «bizarnog» band štreberski i neuspješno htio nagurati na jedno mjesto. Uslijed toga, minimiziran je i udar onih efektnih glazbenih i tekstualnih rješenja koja su razbacana ovim albumom. Uglavnom, badava nam svima intenzitet, crni humor stihova tipa «Kiss me like you said goodbye- said the spider to the fly» i fine makabrične dionice (npr. minijatura «Your Pretty Little Head» u valcer ritmu) kad je band sve to zagušio pod slojevima namjere i htijenja da bude «naj». Vlastite pretenzije i neumjerenost banda su ovom materijalu zabili nož u leđa.