Onaj tko nikada nije uspio razgrnuti naslage opake glasnoće kojima ovaj njujorški trio više od 15 godina učvršćuje armaturu svojih pjesama, na klasicima kao što su «Occupational Hazard» ili «Total Destruction» čuo je samo nerazumljivi kaos. Kada se pak karte poslože na stol, ispada kako su stvari zapravo dijametralno suprotne. Naime, precizno i linearno bučno drilanje Unsane nema veze ni sa kakvom kaotičnošću, a same pjesme su direktan izdanak klasične trominutne rock strukture. Glazba Unsane je puna skorene krvi sa legendarnih omota albuma grupe. Tamo gdje gotovo nitko ne bi odolio stilizaciji i grananju zvuka, Unsane su konzistentno tvrdi i bučni. Buka više nije u modi i u današnje vrijeme cinizma i ziheraštva, primalni tjelesni punk udari i forsiranje na etici ružnog mogu izgledati arhaično ili naivno, no slušajući ovaj album vidim koliko su mi svih ovih godina Unsane (ili neki band sličnog profila) nedostajali. «Blood Run» je uvjerljiv kao i «Scattered, Smothered & Covered» i intenzitet «Got It Down» i «Latch» ostavlja razderotine i masnice te podsjeća na davna vremena inteligentne fizičke glazbe pune katarzičnog nasilja (Big Black, Godflesh, Swans). Njihova uvjerljiva estetika agresije nakrcana vriskom, bukom i velegradskom jezom daleko je od šminke i uštirkanosti kojoj su podlegli čak i oni koji su deklarativno «ultimativni kraj glazbe» (npr. produkcijski zahvati na albumima popularnih grindcoreaša Pig Destroyer ili ugaslih Nasum nisu daleko od «toplo-i-glasno-a-hrskavo» sheme sterilnih snimaka indie-major tranzicije devedestih). Ako ćemo biti i dodatno zlobni, onda s jedne strane možemo postaviti novu inkarnaciju njihovih bivših suboraca Helmet, a s druge visceralne «D Train» ili «Recovery» ili neki drugi naslov sa ovog albuma. Sve je jasno, zar ne? Unsane volim zbog toga jer su puni mržnje, crnila i konfrontacije, a «Blood Run» zbog toga što je to album kakvog su snimili već nekoliko puta. Novinari su ova tri momka često opisali kao izuzetno drage i druželjubive ljude, i nadam se da vas taj navod ne čudi. Mene niti najmanje. Sjajan album unikatnog banda.