Kada su kročili na svjetsku rock and roll pozornicu davne 1980. godine, bostonski The Del Fuegos simbolično su, među inima, najavili desetljeće undergrounda i nezavisnog izdavaštva. Tijekom osamdesetih, duboko "pod zemljom" događale su se čudesne stvari. Premda sustavno zatiran svakojakim bedastoćama, rock and roll je preživio "u katakombama". Među čuvarima plamena bili su i braća Zanes, Dan i Warren, kičma sastava The Del Fuegos. Voljeni od kritičara, zanemarivani od publike, Fuegosi su, poput brojnih pionirskih sastava iz tog vremena, izgorjeli u nastojanju da se približe širem slušateljstvu (čitaj: prežive od glazbe). Warren Zanes je otišao iz rock and rolla, nije ga bilo petnaestak godina, da bi ove godine najprije gostovao na albumu "Yours Mine And Ours" svojih sugrađana Pernice Brothersa . Uskoro se pojavio i njegov "Memory Girls", po svemu sjajan i pomalo iznenađujući album. The Del Fuegos bili su "garažno orijentirani" dio američkog roots rock revivala (plus The Del-Lords, The BoDeans i drugi). Ono što je Warren Zanes predstavio na svom prvom solo albumu, međutim, pravi je postmoderni, orkestrirani folk-pop. Album je raskošno produciran, usnimljen u Nashvilleu, sa zavidnom pratnjom (tu su i Bill Conway iz Morphinea, Emmylou Harris, Patty Griffin i dr.) No lakoća skladanja i izvedbe čini od Zanesovih pjesama pravu "casual" glazbu - cool, jednostavnu, neopterećujuću i prilično "sklonu" radijskom eteru. Srcegrijući, nostalgijom, ljubavlju i sjetom okupani komadi poput "Sidewalk Sale", "World of Concrete" ili "Hey Girl" mene su ugođajem podsjetili na krasni film pokojnog Teda Demmea "Zgodne djevojke" ("Beautiful Girls"). Dobro došao, Warrene.