Iako će vas, kada se prihvatite ovog romana, njegov autor prvo odvesti na teritorij kojim je prije stoidvadeset godina suvereno vladao Oscar Wilde, od kojega je posudio ime i karmu jednom od glavnih likova, duhovna su braća Willu Selfu J.G. Ballard i William Burroughs. Pojedini pasaži 'Doriana' zvuče kao stilske vježbe na spomenute autore, pa je poznati wildeovski obrazac o biću neokaljanom grijehom, umjesto dandyevskog nadmudrivanja sa završecima u sjajnim paradoksima, koji su kazivali drugu stranu storije o vječnoj mladosti, kod Selfa 'prepričan' kićenim odlomcima koji se više bave ambijentom u kojemu se kreću ovi testosteronski junaci nego njihovim unutrašnjim stanjem. Osnovna priča je jednostavna: više klase u kombinaciji s jakim drogama i seksualnom neizbirljivošću, i mladi Adonis među njima, koji je dvojici prijatelja, čije preobrazbe pratimo, podjednako inspiracija za njihove umjetničke radove, kao i snažan poticaj da se otisnu na tamnu stranu samih sebe i svega ostaloga. Self je solidno rekonstruirao tulume iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, a priča o tajni Dorianove fizičke i psihičke neokrnjenosti počinje se odmatati ulaskom u zadnje desetljeće prošlog milenija. Self je snalažljiv i inteligentan pisac svjestan vremena u kojem živi pa je svoju potresnu storiju napisao žanrovski čvrsto ukotvljenu u triler gotičkog prefiksa, a mjesto koje su nekoć u romanima ovakvih predispozicija zauzimali duhovi, posve u maniri početka trećeg tisućljeća sada pripada virusima i bacilima. Njegovi su junaci žestoki, a problemi koje imaju djelomično su izazvani porijeklom njihove žestine, koja ne izvire iz njihove prirode, nego iz kemikalije na kojoj su trenutačno. No prije no što po sve njih skupa dođe vrag Selfovi junaci s unutrašnjih dušinih prozorčića ipak uspiju vidjeti povorke autentične tuge kako maršira njihovim životom uzduž i poprijeko. Will Self piše kao da je bio tamo i sve napisao iz prve ruke.