NEGO

Di je zapelo migrante,

Mimigrante,

Jesi li kod Gline vidio njihove očnjake i sline, očaj i noćaj,

I mržnje i ljubavi snošaj, putevima Plitvice, preko mnoge daleke litice

Onemoćali koracaju, koprcaju se među carskim međama,

Gps smartfon signal najbolji je u sms Njemačkoj, novi domovi, novi ‘Kehren gut’ za ‘alte Reich blut’

Da se liječe od migrantstva, perzijskih prostranstva

Tečaj, Nirnberški procesi, jutarnja lekcija rođenja nacije pod alpskim zvijezdama,

Nego,

Mimigrante, kapetane, folirante,

Jer kad si se jednog jutra probudio, i to prije rata,

Ustanovio si da si se pretvorio u golemog žohara, a ne kukca,

Zohara, ne dirajte u Kabale ni Baale,

A onda ne dirajte ni vi u Abrame i Izake,

Rame uz rame, samo jedan ić,

Kao sok, na putu, a pljoska Komovica,

Samo je jedan nastavak migrantskog neukusnog vica,

Put putujem,

Knjige pod miškom

Knez pod idiotskom figom friškom

Ma pizda ti materina budalo Miškina znaš da:

Kruha nema, zarade nema, novaca nema.

Kruha nema, kruha nema, kruha nema. (Obilje, poplava, preljev)

PRST U OKO

/sasvim namjeran ekscesno pijani Intermezzo/

Your never give me your money, you only give me your funny paper

Samo pijem. Ništa ne kažem.

Odlučio sam. Krećem na put. Čuvam prometnu. I maslinovo ulje za posebne slučajeve. Za robote drotove. I druge pasje skotove. Za nula nula.

Srednji prst u oko. Idiot na oko. Čuvaj ga ko oko u glavi. Na putu Fiat Unom, rijeka misli neka te od žege čuva,

I ludilo od uva do uva.

Uzimam još jednu komovicu, pa ćemo vidjeti ima li puta.

Lennon je radio na litri viskija, mislim da se zajebo, jer jebeš krumpire i žitarice, samo voće. A možda se i nije zajebo. Jer polje voća, polje jagoda zauvijek!

Nego,

Čisto srednje oko u prst kao riba u tvoj um. Di si čitatelju, jesi se dobro smjestio, jesi se sjetio Crkve pravih vrijednosti ili i tebi trebam jebati mater i oca, da ti jebem, tvoju konformističku guzicu, i čijeg si se kompromisa dotako, da ti kapa roba i usluga, o dragi robe,

Nema tu zlobe, volim te više nego onaj koji ti otvara robopipu,

Dok mi zakuhava modri Uno

Modro-plavo kao tvoje oči, dečko

Modro-plavo kao tvoje oči, dečko

Ja sam ulični autokotač

Tvoja sam opomena s imenom i adresom,

Osječka 15, 42000 Varaždin Matko Abramić

ISTRA TI MATERINA

Umro je Kundera na ovaj dan, kad ovo pišem, Gore vam uši, ne znate vi Winnetoua, zna Franci, jebem ti Manu Čao, da ti jebem, me gusta tramak pusti, gušti su gušti, ma bolje me pušti

Zovite 94 za njegovih 94, lešinari, oni u ime Crkve pravih vrijednosti kojima ću na početku polutoka koji volim kao svoju mrtvu mamu, i umesto maturske slike u izlogu dajem ovaj artefakt, sve je to zbog drage mame, mamicu vam jebem, sve što radim ja, radim zbog nje,

I kad krenete u adaptacije drama hračnem vam na vaše Daniel Day Lewis inscenacije, bravo bravo. Znao je stari Milan, za kojeg sada dodajem koju komovicu, kao i moj najbolji novinar, česki prijatelj za sva vremena, istinoljubitelj Milan, umjetnost nije za ovaj svijet, taj cvijet karanja i varanja, nije za šalu o Trockom.

Kakve ironije da Istrom mater zovem, Franci, nema tu lanci, meni je drago da sam Siročanin, kad usred Pule gene svoje hvatam, nema više Kastropole, niti golubljeg govna niti stijena, ja sam vjerujem, Bloomsday, tu sam pisao, tu kod kipa mrtvog genijalnog disleksičnog Irca, digli su mu kip jer je tu guzio Noru, širi se veselje Rejoice, a sad moram s obzirom da novinarka nije shvatila išta, kako to obično biva, a sad iz zajebancije, zbog svog starog i Joycea i Kundere, i njegove kunde i kundaka sad za to 17 poglavlje di su trgovac i pjesnik pili kao majmuni u Uliksu, a osjećam se pijan za oboje, stavljam taj svoj parafrastični suludi moment šale, Uliksa, a ja sam Nitko, Ma tko sam ja, Nitkov, Odisej, Uguziz, Ulisis, Isis Itakist, Odisejist, 17 poglavlje dajem, jebem ti sve dajem ga ovako kako je:

Ma tko, Itako!

PLES KIŠE U PODNE

Lišće je zazivalo

posljednju kišu.

Zazivalo ju je

list po list; kap

po kap; a ja

nisam bio tamo.

Jednostavno, ne

volim kišu.

BOJIM SE DA KIŠI...

Drugi dan u tjednu,

ne shvaćam zašto danas kiši

zašto su zvukovi sve tiši

zašto mrzim ulicu bijednu.

Držim olovku u ruci,

staru tatinu HB

riječi me vabe

da pišem o morskoj luci.

Sklanjam se od kiše,

pišem sve debljim slovima

čujem kapi po krovovima

bojim se, pišem sve tiše.

KRATAK SADRŽAJ KNJIGE POETSKI IGRANT

knjiga poetski migrant sadrži četrdesetdevet pjesama

podijeljenih u tri ciklusa

u poetskom migrantu očiti su autobiografski elementi

ali su podosta razasuto stilski izvedeni

sam autor pristupa iz nepouzdane ich forme

knjiga vrvi nepovezanim kaotičnim stihovima

često se spominju alkoholna pića

kaos koji podsjeća na nekakav delirijum tremens

knjiga se tematski bavi putovanjem lirskog subjekta

toponimima hrvatske, bih i balkana

a koji trguje knjigama koje uređuje

piše pjesme u kojima su očiti motivi

ljubavne i egzistencijalne tematike

drugi ciklus kozmički intermezzo donosi

šesnaest pjesama koje su izvorno objavljene

u prvoj abramićevoj zbirci ono je samo olujne boje… iz 2007.

ali zatim i u postumno objavljenim pjesmama tragično preminulog

mladog varaždinskog pjesnika i profesora nine čengića

ostale su riječi, sabrane pjesme iz 2022.

dodatno pojašnjenje ovog izbora autor abramić ne navodi

treći ciklus endemski susreti umiruje

nagomilani mahniti kaos i bijes

a ovdje prevladava egzistencijalna tjeskoba

pribranijeg lirskog subjekta koji

i dalje putuje i zapisuje svoje bilješke

ljubavne i gnoseološke jade, citate i

bitničke i brojne ine reference

BOL

Bol je kad nemaš ni pitanje

Ni odgovor

Ni smisao

Ni smjer

Ni sondu

Ni ego ni anakondu

Ni kad sunce obasjava ti obraze

I trudiš se da popločiš sunce dobrim namjerama

Ti si u vakuumu

Klimanja postojanja za druge jedinke ovog kozmosa

I izgledaš dobro

Dok se spuštaš niz svoj kaos

MAČKE NA PUTU

Putnici, šoferi, prolaznici,

Zasigurno primjećuju neka razasuta tijela na asfaltu,

Meni svaki put dođe pitanje, ma tko ih to gazi?

Svaki put pomišljam da time prizivam da zgazim jednu i ja

Ali znam da imamo dogovor,

Samo sam jednom na jedan loš dan, zgazio jednog vrapca,

I znam da sam pričao ružno o vrapcima i eto ti ga na,

Više neću nikad ništa reći,

A što se tiče mačaka,

Još sam kukavica, nisam nikad uzeo neki špahtl i odvojio ih na rub ceste,

Svaki put sam išao dalje,

Jer kad je gotovo, gotovo je.

PRISTANIŠTA

Pristao sam na

sve ili ništa

uplov isplov

Neil Young na radiju, Torcida i Sex Pistolsi,

U Sobre de mi vida

Mljet, mljet

Ušutiti, ćutati

Rakija jaja

Tekila i piva

Vozim kroz vjetar

Da prapratim

Svoj put

S dna u Vis, na putu za jug,

Dan južnjav siv

Moja duša dvostrana

Kaže Split,

Up, go up

Tihotapka

Ljubavi vječna, a kratka

Sve se od sebe i u sebe vida

DIVLJI KONJI

Na cesti za sjever,

Trucka se kombi do Šuice (mjesto i cvijet raskršća)

Kiša ponedjeljka

Marvin na radiju

Pjeva I Want you to

Want me the right way,

Kako se prave stihovi?

Ma tko to zna?

Sergej? Vladimir?

Emily? Vesna?

Upala mišića

And You Will Know Us By The Trail Of Dead (i divljih crvenih konja)

Grebeni nad gradovima

Varaždin na Kamešnici

Pogled prema moru

Prema novom suncu

Buncam

Ton po ton

Talični Tom

Usamljeni sputnjik

Moriarty Dean

Veliki bijeli sin

fin