Bez znanja o temeljnom nema istinskog znanja.

Budućnost je volja da je bude.

Već je mudri starogrčki državnik i vojskovođa Perikle, s kojim atenska demokracija doseže svoj vrhunac, znao da znanje osigurava slobodu i da je država sigurna koliko je jako njeno obrazovanje. Za njegova doba je to u Ateni postignuto i Atena nije strahovala za svoju budućnost. Svakodnevni vitalizam zna samo za svoje sada i sebi oduzima budućnost, jer nema ni znanje o sebi samom. Poraz ideala prosvjetiteljstva je uzrokovan nekorisnošću općih znanja i lošim materijalnim položajem intelektualaca. „Praktična filozofija” danas je filozofija brze koristi, stjecanja i otimanja, pa je ta usvojena agresivna filozofija svakodnevnog vitalizma radila na uništenju obrazovanja. Tome na ruku ide i slavljenje „kapitalistička efikasnost”, koja sve podređuje profitu i materijalnoj koristi. Takva korisnost potiskuje duhovno biće i stvara svijet objekata za potrošnju i ljudska bića pretvara u tjelesnu masu, u plastične lutke i artificijelna bića. A obrazovanje je ipak barem u nekima preživjelo ovu duhovnu pošast, pa je, srećom, umnima i dalje stvar užitka i osobnog duhovnog zadovoljstva, stvar napretka i osobnog preobražaja. Budućnost obrazovanja će odrediti budućnost ljudskog bića. O tome ovisi hoće li svijet ugledati „nadolazeći događaj bitka”, o čemu su na različite načine, ali sa sličnom nadom govorili marksistički, egzistencijalistički i postmoderni filozofi, ili to biće uopće neće doživjeti budućnost, ni dobru, ni lošu.

(Nastavit će se.)