Duhovna propast čovječanstva je počela davno, onda kada je rimska soldateska porazila grčku kulturu, kada je Rim pobijedio Atenu i druge gradove-države. ...

Budućnost obrazovanja će odrediti budućnost ljudskog bića.

I stari znaju da obrazovani nisu postali bolji ljudi, i zločinaca je bilo s doktorskim titulama, pa ne osporavaju previše naraslu ignoranciju i ne pružaju otpor trijumfu vanjštine i banalne materijalnosti. ...

Svaka nebriga o obrazovanju je gubitak za taj naraštaj, a što nekima to malo što znači ništa ne mijenja na stvari. Nietzsche tu iznosi i svoju pomalo naivnu, mladalačku predodžbu da je postati filozofom „postati obrazovan”. ...

Priča o prekoračenju ima dalekosežne konzekvence, jer je to priča o rušenju mnogih prepreka i probijanju granice, priča o nesputanosti, mogućnosti, slobodi, ali i neizvjesnom i Tamnom. Kada su spoznaja i stvaralaštvo u pitanju, onda je riječ o jednoj višoj pomjerenosti, o onome što svojom aktivnošću mijenja znano. ...

Pritom je vrlo zanimljivo da je Schopenhauer prvi veliki mislilac zapadnog svijeta koji je usvojio istočnjače filozofije i u tome tražio nove horizonte, ali i nesvjesno iskazao svoje razočaranje u kulturu i civilizaciju u kojoj je živio, što će i u kasnijim periodima odlikovati neke, poput hipika, buntovnika i raznih „alternativnih mislilaca”, koji su tražili izlaz iz naraslih društvenih i osobnih kriza u filozofijama azijskih naroda. ...

Ima više od decenije kako mi je ljubazni bibliotekar u najvećoj londonskoj javnoj knjižnici rekao da nemaju rječnik grčkog jezika. Dugo su ga imali, a ...

Čitam ovu Jergovićevu knjigu i pomislim: u ovoj knjizi sam i ja kojeg više nema (koincidencija je da me autor spominje u jednom trenutku).

Svaki opus je niz bilježaka, naznaka djela koje nikada do kraja neće biti ostvareno, jer je sve što je mišljenje i stvaranje put bez kraja, stalno nastajanje svijeta duhova. Gotovo svaki pisac je sve svoje dugo, dok je mogao pisao, svoje dopunjavao, popravljao, sve dok sam sebi nije svoje rekao, sa svojim problemima na kraj izašao, sve u red doveo, pa to u tekst pretvorio, a onda, tek što pomisli da je svoje završio, opet, ponovo još nešto dopunio, dotjerao, preciznije artikulirao... ...

Od sramote bola nesreće prijatelj te štiti. / Neprijatelj te baš tome izruči.