Jedno društvo je uspostavljeno kada je izgradilo svoj obrazovni sistem, a uzdrmano kada je uzdrman njegov obrazovni sistem; društvo gubi slobodu kada država intervenira u obrazovanju, a gubi prestiž kada zanemari obrazovanje. Duhovna propast čovječanstva je počela davno, onda kada je rimska soldateska porazila grčku kulturu, kada je Rim pobijedio Atenu i druge gradove-države. Počela je kada je mač pobijedio um i ljepotu. A to se događa svake godine, pa ovaj potpisnik misli i strahuje da ta poražavajuća tendencija više ne može biti zaustavljena i ide ka konačnom trijumfu novog, tehnološkog barbarstva.

U kazivanju o društvenom karakteru obrazovanja ne smije biti zanemaren utjecaj osobnog odrastanja i samostalnog usvajanja vrijednosti i formiranja vrednosnih kriterija. Odgovornost za vrijednosti je zajednička odgovornost. Zato je uvijek bitno brinuti o obrazovanju. Kada je ono vođeno instinktima, voljom za preživljavanjem i egoističnom korišću – tada priprema agresivnost i fanatizam volje za porobljavanjem, jer tada glas uma zanijemi pred sljepilom nagona. O tome nam na tragičan način svjedoče događaji prošlosti, a danas im i sami svjedočimo.

(Nastavit će se.)