Postoji neobičan običaj na neformalnim diplomatskim večerama kakva je bila večera u čast novog britanskog veleposlanika. Nakon što se poslužite jelom, s punim tanjurom u ruci potražite slobodno mjesto za jednim od više stolova i odaberete mjesto držeći na umu samo jedno pravilo: da sjednete uz osobu suprotnoga spola. I upravo kad svladate proces upoznavanja slučajnoga susjeda, domaćica vam privede nekog drugog, a prethodnika odvede za drugi stol.

Ostavši u jednome trenutku prvi susjed za stolom otmjenoj supruzi bangladeškog veleposlanika, lijepoj profesorici sociologije, počela sam razgovarati s njom. Pričala mi je o demografskoj studiji koju upravo dovršava, i o svojim roditeljima diplomatima. Ona me je sama upozorila na taj pomalo neobičan običaj, očekujući svakog trenutka da će nas netko omesti u razgovoru. No ja se nisam puno obazirala na tu mogućnost, nadajući se da će nas ipak ostaviti da u miru pričamo.

A onda mi je domaćica predstavila Kevina.

Stajao je nada mnom nervozno se smješkajući. Imao je možda oko 35 godina, velike okrugle očale, kose dječački razbarušene. Nosio je crno odijelo s leptir-kravatom prirodnom jednostavnošću kojom se i predstavio. Kao da ga je mama netom gurnula pred nepoznatog gosta, prišapnuvši mu da mora biti pristojan.

No on me je odmah upitao: ”Što ste vi (Hrvati) očekivali od vaše samostalnosti?“

Odgovorila sam mu: ”Ništa posebno, osim da ćemo moći živjeti normalno kao sav ostali 'samostalni' svijet. Ali ono što nismo očekivali jest to da će nas zbog toga toliko kinjiti, posebno međunarodna zajednica (da Srbe i ne spominjem).“ Smijeh kojim se nasmijao nisam mogla razumjeti drukčije nego kao čisti cinizam. Taj smijeh odzvanjao je i nije prestajao. Ako je i bio diplomat, Kevin je bilo mladić bez kompleksa, te sam instinktivno prihvatila njegovu drskost i odgovorila na isti način. Upitala sam ja njega: ”Zašto imate tako omalovažavajući odnos prema nama (Hrvatima)?“

Opet se, istoga trenutka, cinički nasmijao. “Umorni smo od Jugoslavije“, odgovorio je. (Koliko smo mi bili umorni od Jugoslavije, to me nije pitao). ”Vidimo samo ubijanje na svim stranama.“

U njegovim riječima nije bilo čak ni hinjene zainteresiranosti a kamoli zabrinutosti što je obično glume oni kojih se najmanje tičemo. Gledao me je ravno u oči, cerekajući se, a ja sama gledala njega...

Bili smo neočekivano grubo suočeni jedno s drugim.

Kao da je pao s neba preda me, stvorio se tu u trodnevnom posjetu Kairu, prateći nekog britanskog generala. Kako nije pripadao kairskom diplomatskom zboru (bio je tu slučajno), mogao si je priuštiti takovu 'spontanost'. Sutra će vidjeti piramide, na brzinu kupiti nešto za ženu, i vratiti se prekosutra kući.

Ali ipak je bilo nečega između nas, što nas je kao dva psa držalo na kratkom lancu i malom rastojanju u uzajamnoj netrpeljivosti što sam je ja pokušavala prikriti sjeckanjem pečenja.

Nije to bilo moje (prešutno) pozivanje na jednoznačnost pravde, u kojoj krivac mora biti kažnjen – već sam se naučila na činjenicu da nema jednoznačnih mišljenja, mogla sam podnijeti pomisao na Kevinovu mnogostruku različitost. Ipak, moj bijes je rastao i pulsirao u grlu.

Polako sam postajala svjesna što me tu zapravo smeta. Smetalo me je što je Kevin, dobro obrazovan i dobro obaviješten mladi Englez, mogao sasvim lijepo zamisliti svu grozotu rata i biti cinično ravnodušan. Ili, drukčije rečeno, njegov apstraktni cinizam nije imao ni jedne dodirne točke s cinizmom nekog vukovarskog borca... ”Počiniti grozna djela i zamisliti grozotu – to su čini koji se ne mogu svesti jedan na drugi...“, napisao je jedan od najvećih cinika dvadesetoga stoljeća. Ali on je mislio da je ovaj prvi čin lakše razumjeti, dok drugi proizlazi iz osjećaja nadmoći i nije motiviran ničim doli ohološću. Taj drugi, apstraktni cinizam, svojstven je teoretičarima života, onima koji se smatraju kreatorima zbilje.

Ne znam je li Kevin bio svjestan toga. Ako i jest bio, mislim da bi to bilo samo još jednim razlogom više za njegov podsmjeh. U svakom slučaju, on je znao da si (kao Englez) može priuštiti takvu 'konverzaciju'. Drugim se nije opterećivao.