Jutros sam vidio Anđelka. Gledao je zabrinuto u nabujalu Dravu. Voda je došla gotovo do ruba nasipa. Na lijevoj se obali prelila, zašla duboko u šumu i prekrila minsko polje. Prijeteća vodena masa vukla je za sobom panjeve i mulj. Kiša je lijevala danima. Napetost je bila na vrhuncu. Brane pred pucanjem.

Samo je njegov bicikl bio nekako nehajno naslonjen na klupu. Gotovo odbačen. Čestice hrđe već su ga preuzele. Radovale su se susretu sa sestricama kapljicama iz dalekih krajeva. Ove će ga godine sigurno naučiti plivati.

Radijski spiker monotono je nabrajao mjerna mjesta: Drava Botovo, Drava Novo Virje Skela, Drava Terezino Polje, Drava Vrbovka, Drava Moslavina, Drava Donji Miholjac, Drava Belišće, Drava Osijek i neke brojeve koje je samo Anđelko razumio. Vrtio je glavom i u oblaku crnih misli krenuo pješke prema gradu. Opet će padati kiša.

Drava se ulila u Dunav. Spiker je nastavio nabrajati: Dunav Aljmaš, Dunav Dalj, Dunav Vukovar, Dunav Ilok most i opet neke brojeve koje je samo Anđelko razumio.

Na snazi su izvanredne mjere obrane od poplave.