Znao je za razmjere častohleplja, za potkupljivost, za visoke registre sujetnosti – no nije li nešto od toga mogao pripisati i sebi samome, naročito ukoliko bi zaboravio oprezno postupati sa sobom, kloniti se bučnih, improvizirano vedrih razgovora, nonšalantne ironije kakva imponira, obijesnog samoogledanja vlastita odraza na varljivoj i gipkoj površini vode, naginjući se ka dugim tišinama, koje nisu uvijek i ljekovite? ...

Nema sad smisla razmišljati o tome kako smo nekad davno izgledale, najmlađe profesorice u školi, ona francuskinja, ja fizičarka. Neke druge dvije osobe. Opet sam sjela na krevet. Skinula sam pidžamu, navukla trenirku. Sad sve mogu samo iz sjedećeg položaja. “Ajde, ajde, još si ti i dobra”, rekla sam si, ali nije me utješilo. Na izlasku iz sobe namjerno se nisam pogledala u ogledalu. ...